Prošle godine u augustu 2022, poslije nekoliko godina, ponovno sam se vratila Visu, otoku na kome još uvijek teče neko ljepše i bolje vrijeme. Pored Zelene akademije na kojoj smo učestvovali, a koja hrani i njeguje ideje solidarnosti, udruživanja, samoorganizovanja, zaštite prirode od eksploatacije, održivog života imali smo priliku provesti neko vrijeme i u Školi autonomije ISSA.
Kako piše MIRA OKLOBDŽIJA: “Škola autonomije ovog je septembra oficijelno započela sa radom. Zamišljena je kao mjesto okupljanja za sve koji teže uzletima mašte, učenju, razmjeni znanja, energije i eksperimentiranju onog tipa koje tradicionalni obrazovni sistemi ne nude. Ono što je od strane tih sistema ponuđeno, a po inerciji se prihvaća kao smisleno je, kao što reče Ivan Illich, propagiranje koje ima za cilj ubijediti nas da trebamo društvo upravo takvo kakvo jest. Istina je negdje posve drugdje; društva agilnih potrošača i neprestane kapitalističke težnje za ‘rastom’ kakva danas imamo su upravo ono što ne trebamo. Škola na Visu se fokusira na osmišljavanje načina življenja (ne samo preživljavanja) u vremenu koje je karakterizirano krizama na političkom, ekonomskom i klimatskom nivou, uključujući uništenje/izumiranje svijeta kakvog znamo. Ambicija je razvijanje društvenog eksperimenta koji može postati platforma za promišljanje drugačijeg svijeta. Iako učesnici dijele ubjeđenje da nije moguće zaustaviti uglavnom od strane ljudi pokrenutu lavinu koja bez pardona uništava sve, ne zagovaraju „romantični eskapizam“, „bavljenje vlastitim vrtom“ ili udubljenost u vlastiti pupak. ISSA je zamišljena kao mjesto kontemplacije i akcije, suočavanja sa stvarnošću ali i bavljenja socijalnom autonomijom upravo sada. Otok Vis nije izabran slučajno već kao mjesto usred mora koje najraznovrsnije krize nisu zaobilazile, kao simbol mogućeg arhipelaga, područje na kojem je festina lente (mediteransko ‘pomalo’ ili polako) životna filozofija, te kao značajna lokacija otpora fašizmu.” Više informacija na ISSA.
Proveli smo dva dana gradeći školu dok je škola gradila nas. Za sve sanjare, revolucionare, aktiviste u srcu, ovakva mjesta priuščuju onaj najljepši osjećaj – dolaska kući. Više nego ikada su nam potrebna utopijska skloništa u kojima možemo promišljati, smišljati a onda i ekspanzivno iznjedriti ideje o svijetu u kojem onaj obični čovjek živi dostajanstveno i radosno.
Black and White Luddha 