Naša Jugoslavija

Zurila sam u daljinu. Pliš na našim sjedištima golicao je moje prste i dozivao me nazad. I tutnjava voza. I njegovo prisustvo koje me i vuče i tjera od sebe. Pom(ij)ešana os(j)ećanja koja dozivaju unutrašnjeg zaštitnika da se budi i da sječe glave. Da sječe njegovu glavu. Gledamo kroz prozor vagona, jedno preko puta drugog, … Continue reading Naša Jugoslavija

Šta je ljubav?

Ja se sigurno osjećam ljubavno zbog prizora kojem svjedočim – plavetnilo Jadrana, kamena ograda koja ga čuva, snopovi sunčevog svjetla koji se probijaju kroz krošnje borovine, zanosni mirisi bilja, topli stjenoviti kamen ispod mene, ugodni povjetarac koji me zadirkuje…. Oko mene se čuje simfonija talasa i zrikavaca. Sva moja čula su prenapregnuta pod ovom ljepotom … Continue reading Šta je ljubav?

Savršen krug

Dugo nisam pisala, možda kratki redak tu i tamo. Nisam osjećala potrebu. Razumijem i zašto. Pišem onda kada imam priliku biti sama sa sobom duže vremena ili kada sam na domak nekog novog saznanja. Zadnjih pola godine je bilo ispunjeno sa toliko dešavanja. Često sam se osjećala kao onaj autić iz filma Peti element – … Continue reading Savršen krug

Azra

Decembar, 2019. Plašim se da počnem pisati noćas. Plašim se da riječi koje biram nisu dovoljno čarobne, da ja to ne umijem baš onda kada želim. A želim. Plašim se ovih želja od kojih izgorimo. A ustvari se ne plašim, ustvari sam rijetko mirna i odlučna da prepustim redateljsku ulogu nečemu većem od onoga što … Continue reading Azra

Ogledala

Sjedim, hodam, ležim i promatram duše oko sebe. Baš sam ja njima odabrana i baš su oni meni odabrani da se sretnemo ovdje i sada, najčešće potpuno nesvjesni istovremenosti postojanja. Moramo da se sudarimo da uđemo u svijest jedni drugih i da se počnemo na neki način zagledati u vidljivo i nevidljivo među nama. Raznoliki … Continue reading Ogledala

Život prije i poslije grada smrti i života

Danas je Romanija imala poseban sjaj, zelenilo se talasalo, sunce pjevalo, a konji, ovce, kravice su me svako malo pozdravljali. Vozila sam iako sam imala osjećaj da plovim. Na trenutke je izgledalo kao da sam postajala jedno sa nebom, zemljom i drvećem. Razmišljala sam o životu i o tome što me tjera da idem u … Continue reading Život prije i poslije grada smrti i života

Continue reading Život prije i poslije grada smrti i života

Nothing is impossible

Sreli smo se, u mnoštvu drugih i nekim nevidljivim nitima privukli, gledali se dugo u oči, njima najčešće i komunicirali, ponekad i govorili, time rekli tačno onoliko koliko je drugoj strani bilo potrebno da pusti, u minutama koje su uslijedile, a prije nego smo znali omiljeni dio dana, omiljenog pjesnika, nivo škakljivosti onog drugog, da se bića spoje kako najbolje budu umjela.

Continue reading “Nothing is impossible”