Zurila sam u daljinu. Pliš na našim sjedištima golicao je moje prste i dozivao me nazad. I tutnjava voza. I njegovo prisustvo koje me i vuče i tjera od sebe. Pom(ij)ešana os(j)ećanja koja dozivaju unutrašnjeg zaštitnika da se budi i da sječe glave. Da sječe njegovu glavu. Gledamo kroz prozor vagona, jedno preko puta drugog, … Continue reading Naša Jugoslavija
Ja se sigurno osjećam ljubavno zbog prizora kojem svjedočim – plavetnilo Jadrana, kamena ograda koja ga čuva, snopovi sunčevog svjetla koji se probijaju kroz krošnje borovine, zanosni mirisi bilja, topli stjenoviti kamen ispod mene, ugodni povjetarac koji me zadirkuje…. Oko mene se čuje simfonija talasa i zrikavaca. Sva moja čula su prenapregnuta pod ovom ljepotom … Continue reading Šta je ljubav?
Dugo nisam pisala, možda kratki redak tu i tamo. Nisam osjećala potrebu. Razumijem i zašto. Pišem onda kada imam priliku biti sama sa sobom duže vremena ili kada sam na domak nekog novog saznanja. Zadnjih pola godine je bilo ispunjeno sa toliko dešavanja. Često sam se osjećala kao onaj autić iz filma Peti element – … Continue reading Savršen krug
Četvrtak večer. Ja ostala kući, napravila banana hljeb. Čula se sa nekoliko dragih ljudi. Moj dom u oblačno vrijeme mi uvijek iznimno paše. Pitaju me svi kako sam. Kažem ok, u zadnjih par sedmica gotovo da i ne govorim da sam dobro. Nekad izričito kažem i da nisam dobro. Ovaj prokleti virus nam je ušao u … Continue reading Ono kad nisam dobro
Danima razmišljam i pokušavam konceptualizirati neku građu misli, ali kao da iznenada s riječima igram kriket, nespretna sam, ne umijem, odustajem, povlačim se. No bik u meni me opet natjera da se latim peratastature i pokušam da iznesem nešto od onoga što vidim i donekle razumijem. Pišem sa mišlju da i takva pisana riječ može sve, … Continue reading Čuvaš me, čuvam te!
Decembar, 2019. Plašim se da počnem pisati noćas. Plašim se da riječi koje biram nisu dovoljno čarobne, da ja to ne umijem baš onda kada želim. A želim. Plašim se ovih želja od kojih izgorimo. A ustvari se ne plašim, ustvari sam rijetko mirna i odlučna da prepustim redateljsku ulogu nečemu većem od onoga što … Continue reading Azra
Već neko vrijeme sama provodim dane u maloj čaroliji, kućici nadomak Sarajeva, okruženoj prirodom. Prije par godina, sa stradanjem štitnog organa, intenzivirala sam svoje misli o tome šta bi potencijalno moglo da umiruje ovo moje biće, uz iščezavanje uvjerenja da je sagrađeno od čelika i da se nema vremena u borbi protiv svih goropadih nepravdi … Continue reading Sloboda u transformaciji
Sjedim, hodam, ležim i promatram duše oko sebe. Baš sam ja njima odabrana i baš su oni meni odabrani da se sretnemo ovdje i sada, najčešće potpuno nesvjesni istovremenosti postojanja. Moramo da se sudarimo da uđemo u svijest jedni drugih i da se počnemo na neki način zagledati u vidljivo i nevidljivo među nama. Raznoliki … Continue reading Ogledala
Danas je Romanija imala poseban sjaj, zelenilo se talasalo, sunce pjevalo, a konji, ovce, kravice su me svako malo pozdravljali. Vozila sam iako sam imala osjećaj da plovim. Na trenutke je izgledalo kao da sam postajala jedno sa nebom, zemljom i drvećem. Razmišljala sam o životu i o tome što me tjera da idem u … Continue reading Život prije i poslije grada smrti i života
Sreli smo se, u mnoštvu drugih i nekim nevidljivim nitima privukli, gledali se dugo u oči, njima najčešće i komunicirali, ponekad i govorili, time rekli tačno onoliko koliko je drugoj strani bilo potrebno da pusti, u minutama koje su uslijedile, a prije nego smo znali omiljeni dio dana, omiljenog pjesnika, nivo škakljivosti onog drugog, da se bića spoje kako najbolje budu umjela.
Black and White Luddha 