Čuvaš me, čuvam te!

Danima razmišljam i pokušavam konceptualizirati neku građu misli, ali kao da iznenada s riječima igram kriket, nespretna sam, ne umijem, odustajem, povlačim se. No bik u meni me opet natjera da se latim peratastature i pokušam da iznesem nešto od onoga što vidim i donekle razumijem. Pišem sa mišlju da i takva pisana riječ može sve, … Continue reading Čuvaš me, čuvam te!

Azra

Decembar, 2019. Plašim se da počnem pisati noćas. Plašim se da riječi koje biram nisu dovoljno čarobne, da ja to ne umijem baš onda kada želim. A želim. Plašim se ovih želja od kojih izgorimo. A ustvari se ne plašim, ustvari sam rijetko mirna i odlučna da prepustim redateljsku ulogu nečemu većem od onoga što … Continue reading Azra

Ogledala

Sjedim, hodam, ležim i promatram duše oko sebe. Baš sam ja njima odabrana i baš su oni meni odabrani da se sretnemo ovdje i sada, najčešće potpuno nesvjesni istovremenosti postojanja. Moramo da se sudarimo da uđemo u svijest jedni drugih i da se počnemo na neki način zagledati u vidljivo i nevidljivo među nama. Raznoliki … Continue reading Ogledala

Život prije i poslije grada smrti i života

Danas je Romanija imala poseban sjaj, zelenilo se talasalo, sunce pjevalo, a konji, ovce, kravice su me svako malo pozdravljali. Vozila sam iako sam imala osjećaj da plovim. Na trenutke je izgledalo kao da sam postajala jedno sa nebom, zemljom i drvećem. Razmišljala sam o životu i o tome što me tjera da idem u … Continue reading Život prije i poslije grada smrti i života

Continue reading Život prije i poslije grada smrti i života

Nothing is impossible

Sreli smo se, u mnoštvu drugih i nekim nevidljivim nitima privukli, gledali se dugo u oči, njima najčešće i komunicirali, ponekad i govorili, time rekli tačno onoliko koliko je drugoj strani bilo potrebno da pusti, u minutama koje su uslijedile, a prije nego smo znali omiljeni dio dana, omiljenog pjesnika, nivo škakljivosti onog drugog, da se bića spoje kako najbolje budu umjela.

Continue reading “Nothing is impossible”