Drage moje vječne ljubavi,
Bilo vas je ne puno. Želim da vam kažem smirena srca nekoliko stvari koje nisam uspjela u redovnim mjesecima ludila i emotivne pometnje koji nas uvijek snađu na kraju ili pri kraju. A kasnije, to nekako propustimo istaći.
Hvala vam za svu ljubav koju ste mi pružili i za svaki minut zajedničkog rasta. Ja sam žena koju volim i na koju sam ponosna i zahvaljujući vama i vašoj ljubavi, podršci, dobronamjernim kritikama i zagrljajima kojih je bilo na pretek.
Hvala vam što ste ostali i postali ljudi u koje sam uvijek vjerovala. Hvala vam što me činite ponosnom i iz daleka. Sjetit ćete se koliko sam uvijek isticala da mi je jako važno da za svoje ljude mogu staviti ruku u vatru. I za vas bih stavila obje ruke u vatru, uvijek. Hvala vam što ste na mene ponosni i iz daleka. Hvala vam što i danas osjećam da nisam protratila s vama niti jedan minut svog života i što bih sve ponovila u narednih stotinu života.
Hvala vam što razumijemo da smo jedni druge i povrijedili samo zato što nismo znali bolje, nikako zato što smo nedovoljno dobri ljudi. Možda smo nekada bili i previše dobri, više prema drugima a manje prema sebi i onda se dešavalo neizbježno… Hvala vam što ste mi pokazali koliko srčano, predano, ludo, divno, šašavo, intenzivno, prepuštajuće, predajuće, riskirajuće može da voli ovo moje srce. Hvala vam što ste me naučili kako ljepše i divnije voljeti.
Vaše želje i ambicije poznajem možda bolje nego svoje i zato me raduju vaše sreće i vaši uspjesi. Ljubav nikada ne prestaje već promijeni oblik, a onda iz mjesta ljubavi za one koji se toliko vole se želi onoliko divnoće koliko se želi sebi ili tik i više od toga, a ja vama želim još i više od tik toga. Kao što znam da i vi želite meni.
Nadam se da ćete u ovom životu dosegnuti onoliko koliko vam srca žele, a krila se mogu prostrijeti. Drago mi je da smo dio tog puta prelazili skupa, i kada je svijetlilo i kada je mračilo. Drago mi je da je možda najbolje tek pred nama. Želim nam zdravlja da nastavimo jedni drugima biti ogledala kroz život, nekada bliže, sada samo malo dalje.
Ljubavi pucaju, ali ne i naša ljudska veza. Ostanite svoji, uvijek i prvo svoji. Volite kao što znam da možete – u nemjerljivim kategorijama. Znam da znate da sam uvijek tu, i dalje i u dobru i u zlu. Hvala vam što ste i vi i dalje tu, i u dobru i u zlu. Sabrala sam sva naša pisma ljubavi, i sve ispisane knjige – sve prozne priče i poeziju – ne stane ni komadić u ovaj kosmos.
Za mene ćete uvijek biti neki od najvažnijih ljudi u mom životu. A vidimo se u narednom, znam da ćemo jedni druge opet pronaći.
Vaša Lu i Lekson
Black and White Luddha 
Good readiing your post
LikeLike